Harpon

Ziko

Zovem se Ziko!   Crn sam,zgodan i nepušač. Uglavnom sam dobre volje, i spreman za akciju. Nježan sam i volim sve vrste češkanja. Posjedujem nekretninu(cca 2 m2).

Tražim: družicu-pasmina nije bitna!

Uvjet potpisivanje predbačnog ugovora( ne želim dijeliti narančastog ježa, zdjelicu, umjetnu kost i sve ostale pokretnine).Eventualna partnerica nek ponese svoju košaru-jer volim imati komod.

Nudim: zavijanje na mjesec u duetu, igranje gazdinim cipelama,lov na mušice, gušterice i ostalu gamad.

objavio harpon u 30. rujan 2008 22:15:45 | 10 komentara

Danijela

Jučer se vratila Danijela.Prije nepune četiri godine,jedno jutro,jednostavno je nestala.Kroz svo ovo vrime samo se dvaput javila majci.Nije htjela ili nije mogla;samo ona zna.Majka,kao i svaka majka brinula se, ali nije mogla do nje. 

Priča da je Španjolska, predivna zemlja srdačnih ljudi,da joj je bilo pakleno,ali se snašla,da je naučila jezik skoro kao materinji...Radi na nekakvoj farmi,i da joj štima,jer je još samo životinje nisu razočarale. Promijenila se,uozbiljila,udebljala,više ne brza dok govori.Rečenice su joj odmjerene i pune vjere u sutra,u život. Ovdje je samo na tjedan dana,pa se opet vraća jer ne želi sresti staro društvo,ionako je zbog njih i otišla.Kaže da su joj svi ti prijatelji samo nanijeli zlo,kao što ga je i ona nanosila drugima.Izvinjava se svima i sad ju je sram svoje prošlosti;laži,krađa,kurvanja..

U petak putuje nazad,i sretna je jer kad se vrati postaje mentor nekom mladom Talijanu;kojem treba pomoć.Smatra da je to vraćanje duga, i da joj nije teško jer je jednom i njen mentor živio sve njene krize skupa s njom,i da samo netko tko je to prošao,zna koliko je težak put odvikavanja od droge.

objavio harpon u 19. svibanj 2007 22:33:00 | 9 komentara

sjećanja

"...bija sam čovik,za tebe ;sad san kurvin sin..."

Većina bajki počinje s; once upon a time.. Tako bi počela i priča o nama.Jedna od onih ljubavi koje od prvog pogleda samo klize.Meni 19,njoj 18,balavi i sretni oboje. Odrastali smo zajedno,griješili,svadjali se i mirili.Tokom godina oblikovali smo jedno prema drugome.Kao dvije polovice jedne osobe.Planirali smo budućnost,vjenčanje, odlučili da imamo dvoje djece,smišljali im imena... Nakon 3 godine snova začinjenih besparicom, nezaposlenošću i sirotinjskog života, nekako se sve posložilo i započnemo zajedno živjeti.Dijelili smo sve, i veselili se svemu.I štimalo je. Snovi su još sanjani,ali počela im se gubit bistrina...ili volja da se ostvare.Djelovalo je,kao da je preko noći sve prekrila nekakva patina.Zapali smo u monotoniju,i jednog dana nakon 6 godina,jednostavno je pučela pucat.Par glupih slučajnosti,i odustala je.Puklo je i s moje strane. Razgovor je završio s otiscima mojih prstiju na njenom obrazu. Zasluženo ili ne;moja glupa ishitrena reakcija.Ja sam ostao sam;ona s njim.I nevjerojatno, ali nakon toga se nikad nismo više vidjeli. Danas je udana i ima sina(nije mu dala neko od "naših" imena),ja imam svoj život, i svoj brak...

Na današnji datum bi bila jedna od godišnjica. Neki datumi ostanu u sjećanju,htjeli mi to ili ne.

objavio harpon u 27. travanj 2007 23:16:00 | 11 komentara

Sportski duh

Prošlu nedjelju smo proveli u Zadru ja i moja bolja polovica.Nije Zadar toliko ni blizu od STa,nekih 160 km,ali vrijedilo je.Frendica iz metropole je sudjelovala na državnom prvenstvu u tae-kwan-do,pa eto da pogledamo i taj njen fight.Stigli smo taman na početak turnira,pozdravili se s prijom,i zasjeli na tribine.Prvih 6-7 borbi me stvarno fasciniralo,momčići od 10-12 godina,mlate se ko veliki,tri runde po dvi minute,i snage i volje...

Osmu famoznu borbu,u ring istrči moja omiljena purgerka.Zauzme gard..ma vidim ja da nešto nije u redu,držanje ko u ličkog medvjeda kad se probudi iz zimskog sna.Suparnica zamahne(i pogodi je),pa opet zamahne,pa opet..a moja prija bježi po ringu,sva se oznojila,znoj cijedi s nje,a dok bježi svojim tromim korakom;protivnica je svaki put dohvati... 

Nakon 28 sec. borbe sudac se smilovao i objavio kraj. 7:0! i ne zvući strašno,osim ako to nije maksimum s kojim možete izgubit.Imao sam dojam kao da gledam ovcu koja bježi pred mesarom.

Nakon fighta sacekali smo je u predvorju u kavani, dovukla se s gomilom opravdanja,kao umorna je,pa nije baš trenirala...i naruči pivu i zapali cigaru.Pravi sportski duh,nema šta!

objavio harpon u 25. ožujak 2007 13:05:00 | 9 komentara

Pas

Pas se dresira do nekih godine i pol dana starosti.Većinom,kako mu postaviš u tih prvih godinu-dvije,tako će se ponašat cili život.Kasnije će mijenjati nešto,jedino ako procijeni da je njemu u interesu.

Čovjek od 30 godina,je već izgrađena osoba.Što i kako je naučio tako primjenjuje u životu.Pokušavam mojoj ženi objasniti da ne može "starog psa" naučiti novim trikovima,al' njoj to baš ne ide u glavu.I da,zaboravlja da njuh s godinama postane istančan da nanjušim sve što treba i ne treba...

objavio harpon u 7. ožujak 2007 14:03:00 | 9 komentara

Gđa. Savršena

M. je bila žena i po.Imala je kombinaciju osobina koja se rijetko potrefi kod žena. Pametna,zgodna,bogata...i naravno volila me! Da mi nije dosadila nakon nekog vremena; je,ali uostalom tako je bilo sa svakom. Ipak bilo je to vatrenih 5 mjeseci veze.Jedna od onih veza u kojim sve klizi bez poteškoća. Od našeg polupijanog upoznavanja u nekom zabitom kafiću,preko izlazaka, odličnog sexa,do zajedničkog života nekih 2-3 miseca. Malo sam se s kojom osjećao tako...kao car.

Doduše imali smo i burnih dana; jednu smo noć više od po ure tražili njene gaćice po autu,da bi ih na kraju našli u džepu moje jakete! Nikad nisam skužija kako su tamo dospile.Jednom mi je ostavila stopu na šoferšajbi,pa me majka ujutro kad sam je vozija na posal,pitala čija je i kako je tu dospila?! Smrmlja sam nešto i okrenija priču.Mislim da sam bija crven ka' rak.

Burna je to bila veza,ali ipak izgleda previše dobra,da bi mogla duže potrajat. Ostavio sam je,kao zbog nekog debilnog razloga.Valjda sam proklet da više volim komplicirane grintavice,nego nešto što je jednostavno. 

P.S Last post je bio jubilarni 50!,a u četvrtak mi je rođendan,tako da poklone već možete početi slati :)

objavio harpon u 19. prosinac 2006 20:36:00 | 12 komentara

Kako smo lomili noge

Vrijeme radnje kolovoz '97.(ili '98)

Tog smo se ljeta,kao i večinu prijašnjih nalazili na zidiću ispred zgrade.Uzeli bi u dućanu po par piva i riješavali probleme u svijetu.Tamo iza 10 uri,zaputili bi se do Sheakespeare-a(obližnje diskoteke). Nekad se išlo s autom,ali zbog kronične besparice,najčešće smo pješačili.Spustili bi se lagano do Firula(bolnica) pa nizbrdo uz teniske terene do diska.Nije strašno; nekih 1,5 km.

Te famozne večeri izašlo nas 5 vani.Ispred ulaza u disko zapalimo po cigaru,a do nas na klupici sjedi par cura.Našminkane, napirlitane i pune sebe(kako samo splićanke znaju bit).Neko se od nas ubaci u priču,i tako klapamo mi s njima i zovemo ih da uđemo skupa.Sve se nešto nećkaju,i u to jedna od njih govori kako zapravo čekaju momke,i da samo šta nisu stigli. Mislim,ajde sestro mogla si nas i drugčije skinit,kad parkira do njih crveni stojadin i iz njega izlaze četiri macana. U roku odma,završimo priču i izgubimo se,kao nisu naša posla.

Negdi iz 3-4 ure ujutro pijani vučemo se put kuće,komentiramo ko je šta vidija, upozna ili ufačka. I glasni smo, tipično muški glasni.Prolazimo uz bolnicu u svojoj priči kad uz nas staje stojadin.Crveni stojadin.U njemu se vide samo muške glave. Jedan od nas( F.) vikne;" bižmo,evo ih! ",i zaleti se kao pravi atleta preko obližnje bolničke ograde.Mi ostali ne razmišljajući-za njim.S druge strane ograde je parkić s čempresima i drugim slikovitim biljem.Zajeb je u tome što je parkić 6 metara ispod nadmorske visine s koje smo skakali.Sjetio sam se toga dok sam padao. Polomili smo se ko p...e! Sreća pao sam na grm,pa sam prošao samo s ogrebotinama,jednome takodjer nije bilo ništa,ali je F. slomio nogu,a M. iščašio ruku. Srećom bili smo u krugu bolnice,pa ga nismo daleko vukli.

A oni macani iz stojadina su izašli,popišali se uz stablo i otprašili dalje. Nije to bio naš crveni stojadin.Zaključili smo,ali opet prekasno.

objavio harpon u 9. prosinac 2006 21:21:00 | 11 komentara

Zubar

Odlazak zubaru je definitivno jedno od obilježja mog života.Prosječno sam mu jednom tjedno u posjeti,dok mu dežurnog kolegu iz noćne smjene(čitaj;hitna) posjećujem nešto rijeđe,ali ipak svratim jednom na mjesec.Općenito sam sa zubarima na Ti,a tome mogu zahvaliti genima koji su mi odredili kvalitetu zubi.S godinama traumatičnih iskustava,naučio sam sam sebi postavit dijagnozu i cijeli postupak oporavka. Otišlo je toliko daleko da u Njegovoj ordinaciji ja odlučujem; kad zatvaramo zub,kad ćemo inekciju,kad treba antibiotike,kad čiščenje,kakvu ćemo navlaku...Čak mi zadnjih godina i ne naplaćuje,mada je privatnik. Valjda mu je postao izazov boriti se s vjetrenjačama.

Bio sam i jutros u njega,čovjek mi dođe ko bliski član familije,i mislim da sam mu stvarno drag mada se svaki put trzam,vičem,jaučem i prijetim da ću mu iščupat stolicu iz temelja...A možda mi sudbina zapravo kazuje da sam trebao ić u stomatologe !?

Btw,kad se nasmijem,ipak imam sve zube :)

objavio harpon u 27. studeni 2006 20:43:00 | 7 komentara

Suša

Jutros se uvjerih da vridi ona stara" ko rano rani-dvije sreće grabi".

Probudim se u standardnih 6 uri,i s jednim okom otvorenim odvučem se do zahoda na moju jutarnju ceremoniju.Otvorim špinu-nema vode! U pi*ku materinu,suša ko u Sahari. Mozgam,aj bit će ima u frižideru. Ništa obične,samo radenska i to pola boce. Aj umijem se s tim šta imam,i sačuvam Njoj 2 deca.Popišam se,ne potegnem vodu,da uštedim onih par litara u vodokotliću kad ona obavi svoje.Oteturam do kužine,mehanički upalim aparat,uzmem čikaru...jebate,ne mogu ni kavu skuvat! Ajde upotrebim nešto radenske i mislim se kao da će ona znat koliko je bilo u boci.Njoj ostavim dec za umivanje i zube.Popijem kavu,zapalim a stomak me zavrti...a nesmiš.A treba mi baš,baš...Ma,šta ću se mučit,obavim svoje(ko smi ostavit g**** da plivaju do popodne) i potegnem vodu. Nakon što sam oprao čikaru,s onih preostalih dec i sakrio praznu bocu radenske iza regala; probudim moju bolju polovicu i obavijestim je o ranojutarnjim problemima.

Živčanila je nekih pola sata,a stvarno neznam zašto,he,he...

objavio harpon u 16. studeni 2006 21:52:00 | 3 komentara

Vrt

Brak je kao i vrt. Koliko ga kvalitetno uzgojiš i održavaš toliko ploda ubireš. I jasno treba povremeno zasukat rukave, pa pročupat korov koji s vremena na vrijeme iznikne.

Kad smo prije nepuna dva mjeseca potpisivali zavjete, sve je bilo super,sve za 5. Tih dana,jednom prilikom je rekla:  "Nemoj se nikad mjenjati,volim te baš takvog kakav jesi". Nakon samo mjesec dana moja bolja polovica je zaključila da je strašno živcira šta; potrošim gomilu šugamana(ručnika) kad se tuširam,šta ne zatvaram šampon,šta isprosipam kavu kad je kuvam ujutro, šta ne ispraznim pepeljaru,što dižem noge na stolicu... I ajd ne budi lijen,potrudih se počupati korov što nam guši vrt,pa promijenih neke svoje navike. Sve su to banalne sitnice,ali eto, ako joj smeta, zašto ne. Prvo se zblanila mojim preobražajem,pa je punih 15ak dana bila zadovoljna,da bi jučer (58.dan braka), zaključila da joj je sad bezveze, jer nema zašto grintat!

Očito nije svatko rodjen za vrtlara !

objavio harpon u 21. kolovoz 2006 23:18:00 | 19 komentara